Grupa Đilasovih očajnika iz koalicije „Nasilje protiv Srbije“ se 11.3.2024. okupila u holu Skupštine Srbije, i opet zahtevala da im predsednik Vučić i SNS poklone vlast bez izbora. Nema leba bez motike, nema vlasti bez izbora! Opozicija traži „prelaznu vladu“, misleći da je izraz „prelazna vlada“ nastao od reči „preći nekoga“. Hoće da nas pređu! Neće moći! Koliko su đilasovci smešni, govori to da 11.3.2024. traže „lex specialis“ od Skupštine Srbije, a do 10.3.2024. su pogrešno tražili da „lex specialis“ donese predsednik Vučić. Upravo ih je predsednik Vučić 10.3.2024. uveče, kritikovao i podučio da „lex specialis“ moraju da traže od Skupštine, a ne od predsednika Republike. Možete da zamislite reakciju opozicije 10.3.2024. uveče – uzmuvali se, i navalili da pišu, navrat, nanos, zahtev za „lex specialis“ od Skupštine. Kao deca. I onda su se sutra, nesrećnici, okupili u holu Skupštine, i izneli svoje detinjaste zahteve.

Očajnike je u Skupštini predvodio Radomir Lazović, student od 44 godine. Vlast bez izbora zahtevaju: hrvatski državljanin Zdravko Ponoš, alkoholičar i student Ćuta Jovanović (57), ponavljač Miki Aleksić, rumunska državljanka Marinica Zhivcu Ciobanu, francuski državljanin Miloš Jovanović, skinheds Dobrica Veselinović, i NATO lokator i žderač pasa, Srđan Milivojević! Mašala! Ovi ljudi ili su drogirani ili su glupi. Imali smo poštene i fer izbore 17.12.2024., koje je pohvalio ceo svet, a posebno kancelarija OEBS-a, ODIHR! Imaćemo nove beogradske izbore 2.6.2024. i imaćemo redovne lokalne izbore u 87 lokalnih samouprava, početkom jula 2024. Čemu onda ovi zahtevi bez mozga? Koliko su ovi zahtevi neozbiljni, svedoči činjenica da su đilasovci već 12.3.2024. zaboravili na ove zahteve i prestali da ih pominju.
Stavku po stavku odgovoriću na njihovih šest idiotskih zahteva:(1a. Narodna skupština mora da formira posebno telo, komisiju za kontrolu izbora… 1b. da imamo prelaznu vladu, gde će opozicija od raspisivanja do održavanja izbora dati najmanje najmanje dva ministra; 2. Mora se regulisati birački spisak…; 3. Mora se započeti kompletna revizija biračkog spiska prema metodologiji koju je razvila Crta; 4. Na lokalnim izborima mogu glasati samo oni koji imaju prijavljeno prebivalište u opštini i gradu najmanje 6 meseci; 5. Što se medija tiče – u Skupštini da se usvoji obavezujuće upustvo za uvođenje novih programa…; 6. Zahtevamo ukidanje mogućnosti da nosilac liste bude lice koje nije kandidat na listi…).

1a. Narodna skupština je odavno formirala posebno telo, komisiju za kontrolu izbora u kojoj sede i vlast i opozicija, i posmatrači – organizacije civilnog društva. To telo se zove Republička izborna komisija (RIK) i upravo je RIK opširno pohvaljen u poslednjem Izveštaju ODIHR o izborima od 17.12.2024. RIK radi izvanredno. Stoga je zahtev đilasovaca besmislen.
1b. Opozicija traži da im Vučić i SNS daju vlast bez izbora, putem „prelazne vlade, po uzoru na Severnu Makedoniju, gde će opozicija od raspisivanja do održavanja izbora dati najmanje najmanje dva ministra i to za lokalnu samoupravu i MUP“. Nema vlasti bez izbora, a poštene i fer izbore smo imali pre dva meseca, i na njima je opozicija poražena do nogu. Drugo, glupo je licitirati broj ministarstava koje neko želi. Treba biti precizan, čak i kada postavljate glup zahtev. Đilasovci ne znaju ni koliko ministarstava žele, kažu „najmanje 2“, dakle, možda 3,4…Koliko? Nije Vlada pijaca. Treće, u Vladu se ulazi, samo po Ustavu i zakonima. Đilasovci su odbili svoje ustavno pravo i obavezu, da odu na konsultacije kod predsednika Republike Srbije. U Vladu ulazi onaj ko ima parlamentarnu većinu, i ko se pridruži toj većini. Opozicija nema većinu, i odbila je da bude deo većine. Stoga, nema prelazne Vlade i nema ministarstava za opoziciju. Četvrto, prelazna vlada se bira u nekoj krizi. U Srbiji je stanje normalno, nema krize. Vlažni snovi detinjaste ekstremističke opozicije ne mogu biti razlog za formiranje prelazne vlade.
2. Birački spisak je gotovo savršeno „regulisan“ i ovo pitanje je 95% rešeno. U svakom slučaju birački spisak u Srbiji je bolji nego u većini evropskih država. Vlast SNS će po preporukama ODIHR, još više poboljšati birački spisak. Na tome već deceniju rade domaći stručnjaci i predstavnici ODIHR. Ne postoji zakonski osnov da „opozicija imenuje tim domaćih i međunarodnih stručnjaka za kontrolu biračkog spiska“. Srbija je suverena zemlja i neće dozvoliti da bilo ko gazi njen suverenitet i da se meša u unutrašnja pitanja.
5. Opozicija koju predvodi Đilas traži, „vezano za medije, da Skupština usvoji obavezujuće upustvo za uvođenje novih programa, za zabranu govora mržnje, širenja laži i unapređenje samoregulacije i pojačani spoljni nadzor, koje će sastaviti nezavisna medijska komisija, a usvojiti skupština“. Skupština donosi zakone i druga opšta akta. „Obavezujuće uputstvo“ kao akt nižeg ranga od zakona, koji predlaže opozicija, nije u skladu sa nizom postojećih zakona u oblastima koje navodi opozicija. Opozicija nije formulisala ko će „sastaviti nezavisnu medijsku komisiju“ koja će sastaviti ovo kupus „Obavezujuće uputstvo“. Iz svih tih razloga, srećom, Skupština neće biti u mogućnosti da usvoji ovo „Obavezujuće uputstvo“. Takođe, RTS, kao javni servis, je nezavisan u pogledu svoje uređivačke politike, i od vlasti i od opozicije. Što se tiče smena, ili izbora rukovodstava REM-a i RTS-a, načelno gladano to mora da se obavlja po zakonima, a ne na osnovu fontane želja opozicije. Predlog opozicije da neka neimenovana „nezavisna komisija“, radi posao REM-a, tj. da ima pravo i obavezu „da prekontroliše sve povrede koje do sad REM nije radio, pa i one koje bi vodile oduzimanju dozvole medijima koji koriste nacionalne frekvencije“ je komična i protivzakonita. Jednostavno rečeno, opozicija želi staljinističku partijsku kontrolu nad REM i RTS.

6. Poslednji zahtev opozicije koju predvodi Đilas je najkomičniji, lišen je svake logike, protivan je zakonu i standardima koji važe u EU, i protivan je našem zakonu, koji je donela baš opozicija dok je bila na vlasti. Opozicija koju predvodi Đilas traži: „Zahtevamo ukidanje mogućnosti da nosilac liste bude lice koje nije kandidat na listi“. Đilasova koalicija je taj zahtev iznela i u Evropskom parlamentu (EP). Đilasovci i proglasovci su prestravljeni imenom Aleksandra Vučića. O njihovom licemerju i dvostrukim aršinima, svedoči to da su sve to što sada žele da zabrane Vučiću, oni primenjivali u nazivima svih lista vladajuće DS, dok su bili na vlasti do 2012. Ime Borisa Tadića, predsednika Srbije i DS, bilo je u nazivu svih lista DS. Đilas, Tepić, Aleksić, Bojković, Bjelogrlić, Majić su to podržavali. Vlast DS je donela propis kojim se dozvoljava da ime predsednika DS i predsednika Srbije može da bude u nazivu izbornih lista. DS je na parlamentarnim izborima 2003. i 2007., i na lokalnim izborima 2004., nastupila pod nazivom „DS-Boris Tadić“. DS je na parlamentarnim izborima 2008. nastupila pod nazivom „Za evropsku Srbiju-Boris Tadić“. Na beogradskim izborima 2008., lista DS se zvala „Za evropski Beograd-Boris Tadić“. Lista DS na parlamentarnim izborima 2012. se zvala „Izbor za bolji život-Boris Tadić“. Ni u jednom od tih slučajeva Boris Tadić nije bio kandidat za poslanika ili odbornika, a njegovo ime se nalazilo na svim listama DS! Detinjasti zahtevi za uklanjanje Vučića sa lista SNS, pokazuju infantilnost i nemoć liste SPN i „Proglasa“. Postaviću pitanje Đilasu, Mariniki, Aleksiću, Bojkovićki, Bjelogrliću i Majiću – zbog čega ste nedosledni, licemerni zastupnici dvostrukih aršina? Zbog čega je ime Borisa Tadića moglo da bude na listama DS, a ime Aleksandra Vučića ne može da bude na listama SNS? Isti aršini moraju da važe za DS i SNS, i za Borisa Tadića i Aleksandra Vučića! Zbog čega je predsednik Srbije i predsednik DS, Boris Tadić, imao pravo da učestvuje u kampanjama vladajuće stranke, a predsednik Srbije, Aleksandar Vučić nema to pravo? Da li dvostruke standarde zastupate zbog toga što sebe smatrate elitom, ljudima prvog reda, a Vučića i pripadnike SNS gledate kao podljude, građane drugog reda?
Predsednik Vučić je 10.3.2024., dan pre nego što su đilasovci izneli svoje idiotske predloge, dobro predvideo da njegov gest dobre volje prema opoziciji (pomeranje sednice Skupštine i određivanje 2.6.2024. kao dana za održavanje beogradskih izbora), neće biti uzvraćen. Ne zna se šta je gore – nezahvalnik ili nezadovoljnik. Dan kasnije opozicija je iznela niz svojih idiotskih predloga. Apsurd se sastoji u tome da je upravo opozicija histerično zahtevala odlaganje Skupštine i održavanje beogradskih izbora 2.6.2024.! Kada su to dobili, đilasovci kao razmažena derišta histerišu da to neće, i iznose nove, sulude predloge! Na kraju, ne preostaje mi ništa drugo nego da citiram dva stiha iz legendarne pesme Vladislava Petkovića Disa, „Naši dani“: „Na visoko podigli se sutereni, Svi podmukli, svi prokleti i svi mali“.
Autor je poslanik i član predsedništva SNS